Ivan Fernández, španjolski trkač na duge staze, privukao je međunarodnu pažnju ne samo zbog svojih atletskih sposobnosti, već i zbog iskazanog integriteta.

Fernández se inače takmiči uglavnom u krosu i maratonu, a treniraju ga Martín Fiz i Santi Pérez.

I ne sluteći, tokom Svjetskog prvenstva u krosu 2012. godine, Fernández je postao "zvijezda jer je izgubio utrku".

On je zapravo vodio kada je primijetio da je kenijski trkač Abel Mutai, koji je bio drugoplasirani, greškom prestaotrčati misleći da je utrka završila, iako je ispred "ostalo" još trake za trčanje.

Naime, Mutaija koji je bio samo nekoliko metara od cilja, zbunio je natpis i stao je misleći da je završio utrku.

Umjesto da iskoristi Mutaijevu zbunjenost i pređe ciljnu liniju kako bi pobijedio, Fernández je usporio i dao znak Mutaiju da nastavi trčati tako što je počeo vikati.

Mutai nije znao španski i nije ga razumio, pa je, shvativši što se događa, Fernandez gurnuo Mutaija do pobjede.

SPORTSKO PONAŠANJE VRIJEDNO DIVLJENJA

Ovaj trenutak sportskog ponašanja, u kojem je Fernández odlučio djelovati s integritetom umjesto lične pobjede, naširoko je hvaljen i postao je simbol poštene igre i nesebičnosti u sportu.

Fernández je svoju odluku kasnije objasnio rekavši da nije mogao iskoristiti tuđu grešku.

Istakao je da sport nije samo pobjeda, već i natjecanje s poštovanjem prema drugima i održavanjem pravog duha igre.

Njegov kratki razgovor sa novinarom nakon utrke, postao je "životna lekcija":

Novinar je pitao Ivana "Zašto si to učinio?"

Ivan je odgovorio: "Moj san je da jednog dana možemo imati neku vrstu zajedničkog života u kojem se guramo i pomažemo jedni drugima da pobijedimo."

Novinar je inzistirao: "Ali zašto ste dopustili Kenijcu da pobijedi?"

Ivan je odgovorio: "Nisam mu dopustio da pobijedi, on je već bio pobjednik, utrka je bila njegova."

Novinar je opet inzistirao: "Ali mogli ste pobijediti!"

Ivan ga je pogledao i rekao: "Ali koja bi bila zasluga moje pobjede? Kakva bi bila čast u toj medalji? Što bi moja majka mislila o tome?"

Njegovi su postupci istakli su važnost integriteta u sportu, gdje činjenje onoga što je moralno ispravno ponekad može biti vrjednije od trenutne nagrade pobjede.

Poruka koju je prenio Ivan Fernández je da u sportu vrijednosti poštovanja, poštenja i integriteta uvijek trebaju biti ispred osobne koristi.

Njegov čin integriteta pokazao je da prava pobjeda leži u održavanju vlastitih načela, bez obzira na ishod.

BOLJE SUTRA JE OBAVEZA POJEDINCA

U vremenima kada se čini da moral posrće, na integritet se često gleda kao na protukulturnu vrijednost. Lako je biti ciničan i popustiti stavovima masa oko sebe, ali čvrsto držanje svojih načela stvara temelj na kojem drugi mogu dalje graditi.

U svijetu u kojem se istina, poštenje i integritet mogu činiti rijetkima, integritet služi kao snažan podsjetnik da su te vrijednosti još uvijek važne i da još uvijek mogu oblikovati budućnost.

U konačnici, integritet se ne odnosi samo na individualne izbore – radi se o doprinosu zajedničkom dobru i osiguravanju da usprkos nedostatku morala, temeljne ljudske vrijednosti poštenja i poštovanja i dalje imaju mjesto u društvu.

Kojim vrijednostima učimo svoju djecu, kojim pogrešnim načinima i sredstvima za pobjedu?

Potrebno je više prenositi ljepotu sporta ali i ljudskosti u činu pružene ruke.

Jer poštenje i etika ipak, na kraju, pobjeđuju.

Ivan Fernandez

Čovjek koji je sport učinio refleksijom ličnih moralnih načela i integriteta

Komentari (0)